Obavijest o smrti

Tužnim srcem javljamo rodbini i prijateljima da je dana 11. kolovoza 2018.
u 101. godini života preminula naša draga majka, teta, baka i prabaka

MATIJA VODANOVIĆ

MATIJA VODANOVIĆ

udova ANTE

1918. - 2018.

Matija Vodanović (rođ. Odak) rođena je u mjestu Zavala, župa Slivno Ravno, 24. lipnja 1918.
od oca Luke i majke Marte Odak (rođ. Delija).
Osnovnu školu pohađala je na Slivnu. Završivši četiri razreda osnovne škole protivno svojoj volji napušta
školu, kao i većina djevojaka tog vremena. Prihvaća se kućanskih,kao i lakših poljoprivrednih poslova koji
su uključivali i čuvanje stada ovaca po brdima iznad Slivna, Kleka i Neuma.
Učeći razne poslove spremala se i za udaju. Redovito je išla u crkvu i prisustvovala svetim misama koje
su u to vrijeme bile i prilika da se mlade djevojke i momci upoznaju.
Tako je upoznala svoju ljubav i budućeg muža Antu Vodanovića. Vjenčali su se 1940.
Ante je bio najstariji od četvero braće i po tada nepisanom pravilu bio i prvi koji se oženio.
Došla je u obiteljsku kuću koju je dijelila sa svekrom,svekrvom, svekrovim neoženjenim bratom i tri djevera.
Radila je u polju te preuzela poslove domaćice koji su se tada odvijali uz vatru na ognjištu jer nije bilo
električne energije. Ognjište je bilo srce svakog doma. Oko njega se sve odvijalo: rađala se djeca, grijalo,
kuhalo,pekao kruh, zimi sušila odjeća…
Rodila je šestero djece: najstarijeg sina Stjepana, kćer Maru, sina Ivana (Ivu), kćer Veroniku (Veru),
sina Miju te kćer Ankicu. Živjela je u skladu i ljubavi sa svojom obitelji, poštujući muža i brinući se o
troje staraca do njihove duboke starosti.
Srce joj se slomilo kad je 1966. njen najstariji sin Stjepan odlučio potražiti bolji život putujući preko
Italije u Australiju. Za njim je 1967. otišao brat Ivan (Ivo) te potom i najmlađi sin Mijo.
1976. Matiji je iznenada preminuo muž. Ostala je čvrsta i u potpunosti posvećena obitelji.
Sin Stjepan odlučio je ostaviti svoj ugodan život u Australiji i vratiti se u domovinu gdje se uz
suprugu Jelisavu i njihovih dvoje djece, Antu i Ivanu, posvetio majci.
Uz njih je doživjela duboku starost živeći u malom mjestu Otok smještenom na lijevoj strani
ušća Male Neretve. Uvijek je bila nasmijana, optimistična i sa snažnom vjerom u Boga.
Nesebično je davala sve od sebe, utjehu tužnima, nadu bolesnima, pomoć potrebitima,
dijeleći i svoj obrok s onima koji ga nisu imali.Voljela je i poštivala svoje sinove i kćeri,
te članove njihovih obitelji. Posljednjih nekoliko godina, zbog sve lošijeg zdravlja,
Matija je bila vezana uz krevet gdje joj se pružala neizmjerna pažnja i njega. Zahvaljujući sinu
Stjepanu i nevjesti Jelisavi dobila je potporu i pomoć kad joj je bila najpotrebnija.
2018. prvi put nakon daleke 1986. sva su se djeca okupila oko svoje majke povodom
njenog 100-og rođendana. Sinovi Ivan i Mijo doputovali su sa suprugama iz daleke Australije.
Matija je, izmorena bremenom na svojim stogodišnjim leđima, preminula 11. kolovoza 2018.
te se s anđelima preselila u vječni život za koji se pripremala cijeli svoj vijek.
Nje više nema, ali njen osmijeh i dobrota zauvijek će ostati s nama.
Posljednji ispraćaj drage nam pokojnice kreće iz mrtvačnice na groblju
Sv. Ante Raba dana 14. kolovoza (utorak) 2018. u 18:00 sati.

O Ž A L O Š Ć E N I:
sinovi Stjepan, Ivan, Mijo, kćeri Mara, Vera, Ankica, nevjeste Jelisava, Jerka, Mira,
zetovi Ivan, Ratko, Marinko, obitelj pok. brata Mate Odak, unučad Valerija, Mario,
Karolina, Dario, Ante, Ivana, Martina, Antony, Monika, Ivan, Domagoj, Mislav, Domagoj,
praunučad, te ostala mnogobrojna rodbina i prijatelji.

POČIVALA U MIRU BOŽJEM!